Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Rokovci-Andrijaševci

 Spomenica Osnovne škole Ivane - Brlić Mažuranić u Andrijaševcima vrlo je zanimljiv dokument. Andrijaševčani i Rokovčani su se 1824. među prvima dragovoljno izjasnili za školu, a kao njezin utemeljitelj spominje se vinkovački župnik Stjepan Pavić. Kao privremeni učitelj bio je namješten otočki školski pomoćnik Stjepan Babić. No u početku su se oba sela opirala otvaranju škole jer su mještani znali da će njezinim utemeljenjem izgubiti svoje male pastire. Tako je kr. dvorsko vojno vijeće dopustilo da se škola zatvori, sve do 1829., kada je izašla naredba kojom su pozvane općine da osnivaju općinske škole. Ponovnom osnivanju opet je pridonio i vinkovački župnik Pavić, pa je početkom školske godine 1828./'29. škola opet otvorena.Također je na njegovu preporuku općina za učitelja izabrala vice - kaplara Bartola Mihaljkovića. Ti prvi učitelji nisu puno marili za školu jer su se uz učiteljski posao bavili poljoprivredom.

Učitelj koji je došao na školu nakon Bartola Mihaljkovića bio je Rokovčanin Đuro Palacković koji je u Petrinji završio dvogodišnji učiteljski tečaj. Nastava se odvijala u školskoj zgradi koju je podignula općina i koja se nalazila do andrijaševačke crkve. Školska se zgrada sastojala od dvije sobe od kojih je veća bila okrenuta prema dvorištu. Ta je veća prostorija služila kao učionica, a manja je soba služila za boravak duhovnog pomoćnika kada bio nedjeljom ili po potrebi boravio u školi. U to su vrijeme školu pohađala 52 učenika koji su neredovito odlazili u školu.

Prvi je zapis u Spomenici zabilježen 1. studenoga 1881.,  a zapisao ga je učitelj Cenić koji je  i započeo s pisanjem andrijaševačke Spomenice. Godine 1871.,  za vrijeme vladavina cara Franje Josipa 1.,  izlazi novi školski zakon pod nazivom “Školski propisi o pučkom školstvu u vojnoj Krajini“ koji unosi neke promjene u učiteljski i učenički život . Što se tiče učenika, novim zakonom  djeca moraju šest godina polaziti u školu od 6. - 12. godine života. Kada dijete završi 4. razred, može prijeći u 5. razred građanske škole koje su se obično nalazile u gradu ili trgovištu. Ni postati učitelj nije bilo tako lako, ali tko je htio, morao je prvo završiti četiri razreda gimnazije ili tri razreda male realke, zatim položiti prijamne ispite. Plaća učitelja iznosila je 300 forinti godišnje, stan ili godišnju stanarinu od 100 forinti te 6 hvati drva za ogrijev.

Godine 1881. “uškolovana“ mjesta Rokovci i Andrijaševci imaju 92 đaka koji su počeli redovito i marljivo pohađati školu. Nastavu u 1. i 2. razredu držala je učiteljica Martina Šundov, a u trećem i četvrtom razredu učitelj Franjo Cenić. Godine 1875. Općina je od svojeg žitnjaka napravila školsku zgradu koja je u sredini imala hodnik, sa strana su bile dvije velike sobe, svaka za 60 djece. Zgrada je bila na mirnom  mjestu, učiona prvog i drugog razreda  gledala je na  Bosut, a učiona trećeg i četvrtog razreda okrenuta je prema cvjetnjaku u kojem su učenici imali praktičnu nastavu iz vinogradarstva i voćarstva.

Godine 1871. učenici su novim školskim zakonom dobili nove predmete; u 3. i 4. razredu njemački, prirodopis, fiziku, zemljopis, povijest, geometrijsko oblikoslovje i risanje, pjevanje. Kada  je uvedena tjelovježba, pod Bosutom su, tik do školske zgrade, stojale sprave za vježbanje. Škola je u to vrijeme imala i školski vrt koji je bio udaljen od škole i koji je bio zarastao i zapušten jer je Općina namjeravala kupiti komad zemlje od zadruge Mihaljković, no nisu se mogli nagoditi s vlasnikom zemljišta. Godine 1880. i 1881. učenici su dobili poduku iz pčelarstva, voćarstva i vinogradarstva, a bavili su se presađivanjem, sijanjem i oplemenjivanjem voćaka. U pčelarstvu su  probirali rojeve i prepoznavali vrste pčela. Obuka se odvijala u školskom i učiteljskom vrtu u kojem se nalazio i pčelinjak.

Važna godina u životu škole je i 1879., kada je osnovana knjižnica.

U svibnju 1887. godine, točnije 18. svibnja, selom je u 3 sata popodne putovao ban Dragutin Khuen - Hedervary, a dočekao ga je načelnik Božo Ižaković. Ban je posjetio i školu, pozdravila ga je jedna učenica, a ostala su djeca tri put zaorila Živio! 

U lipnju 1903. započela je gradnja nove školske zgrade na mjestu gdje je bilo općinsko poglavarstvo i kuća mještanina koju je kupila općina. Zgrada je dograđena u prvoj polovici rujna 1903.g., a imala je dvije prostrane učionice, zbornicu, široki hodnik, a za učiteljicu je sagrađen stan. Početkom studenog te školske godine 16 se učenika mađarske nacionalnosti ispisalo iz škole i upisalo u mađarsku školu u Vinkovcima. U školskoj godini 1908. / '09. ponovo se javlja neredovito pohađanje škole pa je škola protiv roditelja podnijela čak 21 prijavu, izrečeno je 9 kazni, a isti se problem pojavio i dvije godine kasnije pa se takve roditelje opet strogo kaznilo.

Prvi je svjetski rat utjecao i na rad škole u Andrijaševcima  pa je u ožujku 1915. nastava bila prekinuta jer je ravnajući učitelj popisivao zalihe žita. U rujnu su selom prolazile čete koje su išle na južno ratište pa je škola vojnicima ustupljena kao prenoćište, a učitelji su svoje stanove ustupili časnicima. Vojnicima su učenice izradile toplu zimsku odjeću, a seljani su skupljali novac za vojnike, posebno ranjenike. Posljedice rata osjetile su se i u školskoj godini 1919. / '20. , kada neki učenici nisu mogli redovito pohađati školu zbog porasta siromaštva pa neki nisu imali za odjeću i obuću.

U školsku godinu 1927./ '28. upisano je 185 učenika, u opetovnicu 78; školski je prostor još uvijek premalen za toliki broj učenika pa se javlja pitanje izgradnje nove škole. No odluka o gradnji škole otežana je zbog seljaka koji se ne mogu dogovoriti gdje će izgraditi novu školu. Tako su Rokovčani htjeli da se škola izgradi u Rokovcima jer Andrijaševčani imaju općinu, školu i župu. Andrijaševčani ne žele graditi školu u Rokovcima jer bi moglo doći do podjele općine pa bi u tom slučaju Andrijaševčani Rokovčanima gradili školu. Ravnajući učitelj Rehar bilježi u Spomenicu i da su se te, 1927. godine, dogodile silne elementarne nepogode, “kao potresi, orkani, tuče.“

Budući da se problem prostora nastavio sljedeće školske godine, nastava se počela odvijati na tri mjesta pa je 4. i 5. razred imao nastavu u školskoj zgradi u Andrijaševcima , 3. razred je slušao nastavu u iznajmljenoj zgradi u Andrijaševcima, a prvi razredi u iznajmljenoj zgradi u Rokovcima. U školsku godinu  1929./ '30. upisano je 295 učenika, a nastavlja se i poludnevna obuka zbog nedostatka prostora. Nastavlja se razdor između Rokovčana i Andrijaševčana zbog nemogućnosti dogovora oko izgradnje škole, a taj razdor uvelike utječe i na učitelje koji predaju u školi.

U školskoj godini 1940./ '41. počinju se osjećati ratne prilike. U školi se sada nalaze i njemačka odjeljenja. Ratne školske godine 1943./ '44. nastava je prekinuta zbog rušenja mosta pa djeca iz Rokovaca nisu mogla polaziti školu, a u školskoj je zgradi bila smještena vojska pa je nastava održavana u prirodi i učiteljskim stanovima. U školskoj godini 1944./ '45. nastava se počela održavati redovno, ali ne u školskoj zgradi, već u prirodi jer se u školskoj zgradi smjestila vojska koja je u školskim prostorijama organizirala bolnicu. Škola je radila samo tri mjeseca, a onda je nastava prekinuta zbog jake zime. Prekid nastave potrajao je sve do ožujka. Vojska je za to vrijeme iselila iz školskih prostorija i krenula prema zapadu. No poslije 14. travnja nastava je opet prekinuta jer je njemačka vojska u  povlačenju srušila most preko Bosuta.

Poslije ratne školske godine 1945./ '46. počinju poteškoće u organiziranju i normalnom odvijanju nastave jer je u školu upisano 370 učenika, a nastavu su držala samo tri nastavnika. Sljedeće su školske godine bila zaposlena četiri nastavnika, ali se povećao broj djece jer je u oba sela doselilo pedeset obitelji iz kotara Istočni Zagreb, Velika Gorica, Samobor i Jaska, u nekim razredima nalazilo se i po 70 učenika. Školske godine 1950./ '51. broj nastavnika povećao se na pet, no nastava se još uvijek održava poludnevno. Svi su nastavnici dobili stanove s vrtovima, ali su stanovi trošni. Trošan je i školski krov koji je prijetio urušavanjem, a o takvom je stanju školske zgrade upoznat i Mjesni odbor, no nije se ništa poduzelo. Prvoga studenoga 1958. godine  u pogon je stavljena električna mreža.

Kamen temeljac za novu školsku zgradu položen je 1972. g., a nova je školska zgrada konačno otvorena 23. veljače 1974. Ispred same škole postavljena je bista Ivane Brlić - Mažuranić.

Tih je godina započela  jedna lijepa tradicija koja će se nastaviti i sjedećih godina; na Danu škole sudjelovale su škole imenjakinje iz Zagreba, Savskog Marofa i Slavonskog Broda.

Nastupa vrlo burna 1991./ '92. školska godina u kojoj je početak nastave vrlo brzo prekinut zbog rata pa su učenici osmih razreda školu pohađali u Cerni. Hrvatska je vojska boravila u školi sve do kraja svibnja. Bilo je to vrijeme velike neizvjesnosti jer su Rokovčani i Andrijaševčani bili u stalnom strahu od granatiranja, no to ih nije spriječilo da prihvate izbjeglice koje su se u sela slijevale s ratom uništenih područja. Prvoga siječnja napadnuta su oba sela, pri čemu je jedna osoba poginula, a dvije su ranjene. Školske godine 1992./ '93. početkom mjeseca travnja otvoreno je naselje za prognanike „Blaca“. Svoj novi privremeni dom u tom naselju našlo je oko 2500 prognanika koji su stigli iz okupiranih sela. U školu je tako stiglo novih 200 učenika. Njihov je dolazak napravio velike promjene u andrijaševačkoj školi - povećao se broj učenika i djelatnika. Sljedeće školske godine, odlukom ministarstva, u školu je smještena i škola „Ivan Kozarac“  iz Nijemaca. Zbog takvih je uvjeta rad u školi bio otežan; radilo se u tri smjene. U školskoj godini 1998. /'99. osnovna škola iz Nijemaca se vratila u svoju školu, no ostali su neki prognanici pa je u školu upisano 740 učenika.

U školskoj godini 2005./'06. školska je zgrada konačno obnovljena  i zbog radova je školska godina počela tjedan dana kasnije, ali sada je zgrada lijepa i potpuno funkcionalna. U školskoj godini 2006./'07. počelo je smanjivanje broja djece jer su upisana samo dva prva razreda, a smanjenje broja djece upisanih u prvi razred nastavljeno je i sljedećih godina.

Andrijaševačka je škola danas moderna školska zgrada opremljena suvremenom didaktičkom opremom. Učionice  su  opremljene interaktivnim ekranima, interaktivnim pločama i ''zelenim'' pločama. Sve učionice imaju potrebnu opremu za izvođenje nastave što je otvorilo mogućnosti za osnivanje raznovrsnih izvannastavnih aktivnosti koje vode učitelji, pa se učenici mogu uključiti u dramsku skupinu, novinarsku skupinu, cvjećare, Crveni križ, šahovsku skupinu, mlade geografe, robotiku, likovnu grupu, Učeničku zadrugu “Domaći”, atletsku skupinu, nogometnu skupinu, ŠSD “Frankopan”, odbojkašku skupinu, vjeronaučnu skupinu, mali crkveni zbor, biblijsku skupinu, informatičku skupinu.

Okoliš škole se kontinuirano uređuje; sadi se drveće, ukrasni grmovi, trajnice, prave se cvjetnjaci.

Nema sumnje da je andrijaševačka škola potpuno spremna za odvijanje  moderne nastave te može odgovoriti na izazovna obrazovna vremena koja će uskoro doći.