Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Rokovci-Andrijaševci

Ali, kako biti uspješan u navedenom? Mnogi stručnjaci obrazovanja smatraju upravo motivaciju ključnim čimbenikom pri usvajanju novog gradiva. Smatra se da je motivacija povezana sa školskim uspjehom, ali i s pozitivnim stavovima prema školi, boljom disciplinom i većim zadovoljstvom, kako učenika, tako i učitelja. Najjednostavnije rečeno, motivacija (lat. movere- kretati se) se povezuje s idejom pokretačke snage unutar pojedinca, koja dovodi do određene aktivnosti. Potiče učenike da se angažiraju u određenoj aktivnosti, ali i određuje koliko će naučiti. Razlikujemo dvije vrste motivacije. Kada je učenicima neko gradivo zanimljivo, učit će ga iz radoznalosti i zbog interesa te neće očekivati nagradu. Tada su učenici intrinzično motivirani, odnosno, imaju unutarnju motivaciju za učenje (radoznalost, osjećaj da su sposobni nešto obaviti, potrebu za znanje). Za razliku od intrinzične, ekstrinzična motivacija je ona koja je pod utjecajem vanjskih faktora. To može biti dobra ocjena, pohvala, priznanje ili neka druga nagrada. Činjenica je da bi svi nastavnici htjeli imati motivirane učenike, ali kako ih motivirati ujedno je i veliki izazov, ali i dužnost. Nastavnici na svakom satu trebaju održavati pozornost, isticati važnost predmeta te poticati zadovoljstvo učenika.

            Učenicima je na nastavi često dosadno i većinu gradiva doživljavaju nepotrebnim jer se naizgled čini kako je ono nepovezano sa stvarnim životom. S obzirom na to, ono što se uči potrebno je povezati sa životom kako bi učenicima gradivo postalo zanimljivije te da bi mogli u svemu tome naći smisao. Ako učenici neko gradivo dožive smislenim, veća je vjerojatnost da će biti motivirani i razviti interes za njega. Nadalje, učenici ne vole biti pasivni slušači i zato je važno omogućiti im sudjelovanje. U tom smislu, nastavnici trebaju osmisliti metode koje uključuju učenikovu osobnu angažiranost. Također, da bi se izbjegla monotonija nastavnog sata, poželjno je nastavu obogatiti novim sadržajima. Primjerice, dobro je pogledati film na određenu temu, nešto demonstrirati, učenici mogu napraviti projekt, poster i sl. Danas, kada tehnologija neprestano mijenja obrazovne sustave, situacije učenja postaju sve zahtjevnije, u smislu da učenici trebaju razviti one vještine koje će im koristiti da kontinuirano nadograđuju vlastito znanje. Trebamo biti svjesni činjenice da su prošla vremena kada je učenik bio pasivan primatelj znanja. U skladu s time, i nastavnici dobivaju novu ulogu u interakciji s učenicima u smislu da nastoje potaknuti rad i zalaganje učenika, motivaciju i zainteresiranost. Ali, treba naglasiti da i učenici trebaju preuzeti odgovornost i kontrolu nad svojim učenjem, razvijajući motivacijske, emocionalne i socijalne odrednice intelektualnog funkcioniranja.

            Dolaskom iz škole, obogaćeni novim informacijama i sadržajem, učenici započinju vještinu kojom će usvojiti potrebna znanja. Kao za bilo koju drugu aktivnost, za učenje je također potrebna priprema. Prvenstveno je važno organizirati svoju radnu okolinu, tj. dovoljno osvjetliti prostoriju, očistiti stol od nepotrebnih stvari te smanjiti ometajuće zvukove iz okoline- ugasiti TV i radio, isključiti mobitel, zatvoriti prozor ako buka dolazi izvana. Nakon toga potrebno je organizirati sadržaj koji se uči. Učenje je usvajanje novih informacija, novog znanja. Mnogi misle da učiti znači pamtiti. Takvo shvaćanje učenja podrazumijeva mehaničko učenje- kad se nešto nauči napamet i može se ponoviti točno kako je naučeno. Većinu stvari nije dobro učiti na taj način. Potrebno je učiti s razumijevanjem, povezujući s postojećim znanjem. Takvo se znanje teže zaboravlja. To znači da, što više znanja osoba ima, to lakše stječe i zadržava novo znanje.

            Učenici često slušaju o ovome pojmu, ali rijetko im se pokazuje način kako „učiti s razumijevanjem“. Učenje s razumijevanjem sastoji se od dvije faze: pronalaženja bitnih činjenica te njihovog povezivanja s postojećim znanjem. Razumijevanje prilikom učenja odnosi se upravo na odvajanje važnog od nevažnog. Ono što je važno odgovara na pitanje „O čemu se radi u ovom odlomku?“, pri čemu je dobro pronaći rečenicu koja daje odgovor na to pitanje. Kako bi se stvorila slika o onome što treba naučiti, dobro je pregledati čitav materijal odmah na početku (naslov poglavlja, podnaslove, crteže i sl.). U pronalaženju i pamćenju bitnoga može pomoći podvlačenje bitnih dijelova rečenice, zapisivanje bitnoga, te izrada vlastitog sažetka od svih bilješki. Povezivanje sa prijašnjim znanjem postiže se traženjem primjera, povezivanjem s vlastitim iskustvom i prepričavanjem teksta svojim riječima. Tijekom čitanja dobro je prisjetiti se sličnih primjera, tj. prethodnog znanja o onome što se čita, te povezivati informacije iz jednog predmeta sa informacijama iz nekog drugog predmeta. Na kraju učenja dobro je sažeti pročitano- zatvoriti knjigu i prisjetiti se vlastitih misli. Njih je dobro pokušati glasno izreći jer učenje se smatra završenima kad se bez gledanja u knjigu mogu ponoviti sve glavne misli i sažeci.

            Naposljetku, stručnjaci ističu tri faze u usvajanju uspješnog načina učenja:

1.      faza- ŠTO ĆU? upućuje direktan zahtjev da je potrebno pronaći motivaciju, bilo da je to jednostavna želja za upoznavanjem svijeta oko nas ili činjenica da se očekuje određeni ishod ili nagrada. Bitno je stalno ustrajati pa čak i onda ako ti se čini da nećeš uspjeti i da je tvoj trud bezvrijedan.

2.      faza- KAKO? upućuje na planiranje. Drugim riječima, potrebno je organizirati vrijeme, prostor i primjenjivati već spomenute savjete za uspješnije učenje.

3.      faza- NAČIN USPJEŠNOG UČENJA. Iako su brojni, jednom od najboljih metoda učenja smatra se tzv. ČPČPP metoda učenja koja se sastoji od 5 koraka:

Č- Čitati letimično -> učenik dobiva dobar pregled prije prelaska na detalje. Na kraju svakog poglavlja često je dat sažetak. Taj sažetak je mudro pročitati na početku. Zatim nek se „preleti“ tekst. Pažnju treba usmjeriti na naslove te istaknute i podebljane rečenice.

P- Pitati se -> kako?, gdje?, kada?, zašto? Ovime se postiže lakša koncentracija, razumijevanje i povezivanje činjenica.

Č- Čitanje -> u ovom koraku treba pronaći glavnu misao, tj. ono osnovno o čemu tekst govori. Preporuča se podcrtavanje teksta markerima, a podcrtati treba ono što je novo, što se želi uočiti na prvi pogled. Pri čitanju važno je paziti na tablice i slike jer često prikazuju više od onoga što se riječima može iskazati.

P- Pamćenje -> a) pamćenje vlastitim riječima: Kad si gotov/a s čitanjem, podigni pogled s knjige i svojim riječima kaži što je pisac htio reći. Na taj način poboljšava se stupanj zapamćenosti. b) pamćenje pisanjem bilješki sa strane: Pribilježi vlastite primjedbe o glavnim mislima uz rub stranice.

P- Ponavljanje -> svaki put kad se nešto nauči, potrebno je odmah provjeriti pročitano. Jako dobro sredstvo protiv zaboravljanja je ponavljati gradivo u određenim vremenskim razmacima: nakon 2, 8 i 30 dana.

Adela Dekanić, magistra pedagogije