Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Rokovci-Andrijaševci

Moja suza za Vukovar

 Vukovar. To mi je bila samo obična riječ. Dok nisam čula riječ rat. Kada sam čula tu riječ, rat, stresla sam se i zadrhtala, iako nisam znala što točno znači. Uvijek sam mislila da je  neobična. I jest, jer tko god izgovori tu riječ, izgovori ju s puno tuge.

Malo sam porasla i konačno shvatila zašto je Vukovar poseban. Vukovar je poseban jer se u njemu zbio najkrvaviji rat. Bilo je jako teško to proživjeti. Bilo je mučenja, ubijanja, silovanja... Tužno. Znam da neki moji vršnjaci nisu toga svjesni jer nisu slušali predavanje u Vukovaru i nije im bilo zanimljivo. A mene je sve zanimalo pa sam pozorno slušala. Čula sam da je bilo jako puno poginulih. To mi je bilo najstrašnije, jer kada sam čula brojku od 1700 poginulih ljudi, zadrhtala sam i pustila suzu. Brzo sam ju obrisala. Pokušavala sam biti snažna, ali mi nije uspijevalo. Morala sam pustiti bar još jednu veliku suzu u kojoj je bila sva moja bol i tuga koju sam osjećala prema svim poginulima. Čula sam i da su se Hrvati svim svojim snagama borili za Vukovar, davali su svoje živote za sve nas koji ćemo nastaviti živjeti. Tim braniteljima sam jako zahvalna jer, da nije bilo njih, ne bi bilo ni mene.

Prošetali smo cijelim gradom. Posjetili smo groblje gdje je sahranjen jedan od najvećih junaka Domovinskog rata Blago Zadro, te smo tamo vidjeli vječni plamen koji gori za sve poginule koji su branili Hrvatsku. Tamo se također nalaze i bijeli križevi dignuti u spomen na sve ostale u Vukovaru. I tu sam zaplakala. Posjetili smo Ovčaru, mjesto na kojem su ubijeni nevini ljudi i simbol najvećeg zločina za vrijeme Domovinskog rata. Snažno me se dojmio posjet vukovarskoj bolnici i njezinim hrabrim liječnicima. A najviše mi je žao svih obitelji koje su ostale bez svojih najmilijih ili ih još nisu našli.  Bol koju osjećam prema svima koji su se borili za moju Hrvatsku nemoguće je opisati.

Grad Vukovar je najljepše mjesto koje sam do sada posjetila. Iako je Vukovar pao, ja znam da je on najbolji grad. U njemu je bilo puno ratnika, vojnika, ranjenika, branitelja i civila nad kojima su izvršeni nezamislivi zločini. Ali su ga Hrvati branili. "Vukovar je pao!“, ali za mene ne, i nikada neće, za mene je taj grad, grad heroja. Krasi  ga i vodotoranj koji još i danas čvrsto stoji na svojim temeljima, iako je izranjen granatama i bombama. Vukovar je bio samo pusta i hladna riječ, ali sada mi znači puno više. Opisala bih ga jednom rečenicom: Vukovar je grad bijelih anđela - svih ljudi koji su branili Vukovar i činili sve da hrvatski Vukovar ostane hrvatski.

Ema Bićanić, VIII. a

Foto-galerija