Avantura u gradu heroja
Autor: ADELA DEKANIĆ, 20. 9. 2018.
Put nije dobar ako nema dobar početak. Naš put je započeo kao i uvijek, pred školom, dok se nebo još razbuđuje, a beton narančasto svjetluca obasjan jutarnjim suncem. Avantura je započela šalama, pjesmom i veseljem na sjedalima diva na četiri kotača. U vojarni su nas dočekale razne priče iz rata i veliki komadi metala koji odmaraju na suncu sa sjećanjima na patnju i slavu u kojoj su igrali ulogu.
Vožnja gradom heroja bila je nezaboravna, jer nakon dokumentaraca, priča i slika na grad se može gledati samo s divljenjem i strahopoštovanjem.
Jedno od najpoznatijih mjesta u gradu jest gradska bolnica, koja je prošla kroz nešto što bi rijetko koja druga građevina mogla. Nedostatak kisika u skučenom prostoru podruma bolnice, gužva i strah, su samo jedni od dokaza da su ljudi morali imati čelične živce da bi preživjeli. Mir i tišina na groblju, koje smo poslije posjetili, su davali osjećaj kao da nas mrtvi prate i gledaju, kao da su pored nas. Ovčara nije bila puno drukčija od groblja. Tišina, vjetar i sunce su sve što je pravilo društvo tom osamljenom brdu. Nakon povratka u vojarnu i ručka, uzeli smo slobodno vrijeme i penjali se i upravljali metalnim strojevima koji su strpljivo čekali trenutak kada će doći u kontakt sa zaigranim dječačkim rukama. Poslije smo sudjelovali u kvizu koji nije baš prošao najbolje. Dijelili smo drugo mjesto s druge tri škole, od moguće četiri.
Nakon napornog i zanimljivog dana, vratili smo se kući kao što smo i otišli od kuće, sa šalama, pjesmom i veseljem.
Antonio Mrša, učenik VIII. a razreda
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |