Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Rokovci-Andrijaševci

Prvi dan, 12.5.

Polazak od škole bio je u 8 sati. S nama su išli i nastavnik povijesti Denis Sablić, nastavnica hrvatskog jezika Slavenka Komljenović, nastavnica matematike Anica Imrek i njemačkog Olga Čičak. Do Vukovara nam nije trebalo mnogo vremena, oko dvadeset minuta. Naša prva lokacija bila je Pastoralni dom u Vukovaru. Tamo smo imali prekrasan pogled na Dunav. U Pastoralnom domu održane su nam dvije duge prezentacije na temu „Domovinski rat“ i „Vukovar- grad heroja“. Iz prezentacija smo mogli saznati zašto je izbio Domovinski rat, koliki su teritorij agresori željeli zauzeti, što bi danas bila Republika Hrvatska da nije bilo branitelja, koliko je žrtava poginulo u Vukovaru,… Nakon predavanja uslijedio je ručak u hotelu Nada kojeg su svi željno iščekivali. Nakon ručka bojnik nas je uputio prema Križu na Dunavu na kojemu je glagoljicom uklesano „Navik on živi k izgine pošteno“, zajedno sa hrvatskom šahovnicom i natpisom „Žrtvama za slobodnu Hrvatsku“. Nakon Križa pješice smo krenuli prema Vukovarskoj bolnici u kojoj smo pogledali kratki dokumentarni film o ranjenicima i napadima na bolnicu. Zatim smo se uputili prema podrumu bolnice u kojem su za vrijeme rata bili smješteni bolesnici, ranjenici, trudnice, bebe i djeca. Hodnik podruma obložen je pločicama na kojima su ispisani datumi i imena žrtava. U hodniku se nalazi i ulaz u prostorije u kojima su bili ranjenici. Sada su tamo lutke od gipsa na krevetima, nosilima, neke oslonjene o zid… Lutke predstavljaju baš te ljude koji su u bolnici bili skriveni od srpskih napada i nemilosrđa. U drugoj prostoriji nalazi se jedan uzvišeni dio na kojemu titra svijeća. Ta je prostorija zamraćena i u njoj se može čuti glas koji izgovara imena svih poginulih u bolnici. U hodniku same bolnice nalazi se i dio koji je osvijetljen crvenim svjetlom te on označava mjesto na koje je pala bomba. Nakon posjeta bolnici krenuli smo u Gradski muzej Vukovar- dvorac Eltz. Tamo smo mogli vidjeti sve od prapovijesnog doba pa do Domovinskog rata. Isto tako, u muzeju se nalazi i namještaj koji je koristila obitelj Eltz. Nakon muzeja svatko je dobio svoj lunch-paket te smo se odmorili, a zatim krenuli kućama. Polazak je bio oko 16 sati.

Drugi dan, 13.5.

Polazak pred školom bio je u 8 sati. Stigli smo u vojarnu. Tamo su nam odmah podijelili lunch-pakete. Imali smo oko petnaest minuta za odmor i objed. Krenuli smo prema Trpinjskoj cesti, tzv. „Groblje tenkova“. Kao što i sam naziv kaže, na Trpinjskoj cesti uništeno je najviše tenkova, ali i poginulo mnogo branitelja i civila. Tamo nam je održano predavanje, a poslije smo mogli razgledati i vidjeti tenkovsku kupolu kao i popis imena svih žrtava. Nakon toga, uputili smo se prema Memorijalnom groblju na kojem je i grobnica Blage Zadre. Saznali smo da je najmlađa žrtva bila beba od samo šest mjeseci! Tu smo se mogli pomoliti i zapaliti svijeću, što smo i učinili. Nakon Memorijalnog groblja krenuli smo prema Ovčari. Održano nam je kratko predavanje o tome koliko su patili ljudi na Ovčari. Oni koji su je preživjeli imali su sreće, ali ta sreća njima ništa ne znači. Na Ovčari smo mogli vidjeti osobne predmete i slike ljudi koji su ubijeni i mučeni. Ovčara nam je svima bila najteža za gledati. Mi tu bol i patnju ne možemo ni zamisliti. Nakon Ovčare zaputili smo se na masovnu grobnicu na kojoj su svi ti ljudi ubijeni i neljudski izmaltretirani, izmasakrirani. Znanstvenici vjeruju da se u žbunju i drveću, koje okružuje masovnu grobnicu, još uvijek kriju meci srpskog oružja. Žrtve Ovčare bačene su u kanale zajedno sa životinjskim ostacima. Ovo je svakako jedan od najodvratnijih i najpodlijih ratnih zločina ikada. Poslije Ovčare i masovnog groblja krenuli smo prema Vodotornju- simbolu grada Vukovara. Sve dok se na njemu vijori hrvatska zastava znači da je to hrvatski grad i ničiji više, no izgleda da se to nekima nije dopadalo pa je tako Vodotoranj danas prepun rupa koje su ostavile bombe. Na svu sreću na njemu je uz ratne ožiljke i hrvatska zastava. Nakon Vodotornja slijedila je ponovno vojarna, ali ovaj put smo ju mogli detaljno proučiti. Tako smo imali priliku naučiti ponešto o minama, penjati se i ulaziti u tenkove, avione, bunkere, razgledati različita oružja i one ne tako lijepe stvari- logor. Nakon vojarne otišli smo na ručak, a nakon ručka u Patoralni dom u kojemu je bio održan kviz „Živjeti Vukovar“ u kojemu su se natjecala po dva učenika iz svake škole. Naravno, naša ekipa je pobijedila!

Na kraju ovog posjeta Vukovaru, dali smo gromoglasan pljesak našem vodiču- bojniku i bili pod dojmom još narednih par dana. Drago nam je da smo imali priliku odati počast Vukovaru i braniteljima- našim herojima.

Iva Bilen, VIII. a

Foto-galerija