Prvo smo dobili papiriće na koje smo morali napisati jednu stvar koju bismo ponijeli sa sobom da nam netko kaže da odmah moramo ići od kuće. Mi smo pisali: hranu, vodu, odjeću, neki i mobitel. Zatim je jedna od voditeljica ispričala kako je iz kuće ponijela samo svoj dnevnik u koji je pisala o svojem životu. Zašutjeli smo. Dok je prepričavala svoja sjećanja, oči su joj bile pune suza. Druga voditeljica nam je također prepričala svoja sjećanja na rat, a krenula je opisom svoje ulice. Za vrijeme rata, dok su bili zatvoreni u svojim podrumima, nisu smjeli glasno pričati ili proizvoditi glasne zvukove jer bi ih neprijatelj mogao čuti, ispričala nam je.

   Nakon što su nam prepričale ta tužna sjećanja, dobili smo različite slike na čijim se pozadinama nalazilo njihovo objašnjenje. Moj prijatelj i ja smo uzeli sliku svijeće koja je simbolizirala ubijenu djecu u Domovinskom ratu.

   Na kraju smo pogledali kratki film o Vukovaru za vrijeme rata. Predavanje i radionica su mi se svidjeli, a što je još važnije, potaknuli su me na razmišljanje o  djeci koja su stradala u ratu te o velikoj žrtvi Vukovara.

Miron Kobašević, VIII. b