Vožnja gradom heroja bila je nezaboravna, jer nakon dokumentaraca, priča i slika na grad se može gledati samo s divljenjem i strahopoštovanjem.

Jedno od najpoznatijih mjesta u gradu jest gradska bolnica, koja je prošla kroz nešto što bi rijetko koja druga građevina mogla. Nedostatak kisika u skučenom prostoru podruma bolnice, gužva i strah, su samo jedni od dokaza da su ljudi morali imati čelične živce da bi preživjeli. Mir i tišina na groblju, koje smo poslije posjetili, su davali osjećaj kao da nas mrtvi prate i gledaju, kao da su pored nas. Ovčara nije bila puno drukčija od groblja. Tišina, vjetar i sunce su sve što je pravilo društvo tom osamljenom brdu. Nakon povratka u vojarnu i ručka, uzeli smo slobodno vrijeme i penjali se i upravljali metalnim strojevima koji su strpljivo čekali trenutak kada će doći u kontakt sa zaigranim dječačkim rukama. Poslije smo sudjelovali u kvizu koji nije baš prošao najbolje. Dijelili smo drugo mjesto s druge tri škole, od moguće četiri. 

Nakon napornog i zanimljivog dana, vratili smo se kući kao što smo i otišli od kuće, sa šalama, pjesmom i veseljem. 

Antonio Mrša, učenik VIII. a razreda