Iz vizure jedne djevojčice koja je u šumi našla svoju sigurnu zonu, pokušava se odgovoriti na pitanja: „Kakav je životinjski jezik? Kako životinje komuniciraju? Imaju li emocije? Imaju li slobodu izbora?“.

Djevojčica Anka sigurnost i slobodu pronalazi u šumi, šuma ju odgaja i sa šumom se na kraju mora rastati. Šuma je metafora njezinog djetinjstva i djetinjstva uopće. Anka življenjem u šumi stječe znanja i vještine od životinja. U kazališnom smislu, ona svladava nešto što čovjek ne može, postaje „divlje dijete“.

No, svako dijete mora odrasti i otići iz sigurnog gnijezda, a sa sobom ponijeti tek ono emotivno i slobodno osjećanje šume. Ona kreira svog bijelog jelena, metaforu djetinjstva i nevinosti i na kraju se mora s njime rastati, postati djevojka i vratiti se u ljudski svijet.

Ona prolazi cijelu jednu avanturu u kojoj se djeca u kazalištu mogu prepoznati, te pri tom spoznati kako sloboda ima bezbroj lica, a upravo nas životinje tome mogu naučiti.

Foto-galerija