| 2016-09-21 11:45:30 Posjet učenika osmih razreda Vukovaru
Naša je škola pozvana u Vukovar već drugoga tjedna nastave, točnije 12. i 13. rujna. Ova terenska nastava traje dva dana s obaveznim noćenjem u vukovarskom hostelu, a tematski je podijeljena na dva dijela; prvoga se dana posjećuju muzeji (Gradski muzej Vukovar i Muzej vučedolske kulture), dok je drugi dan predviđen za obilazak memorijalnih lokaliteta Domovinskoga rata (Ovčara, Memorijalno groblje, Trpinjska cesta, Spomen – dom Blage Zadre, Bolnica). U projekt su uključena i razna predavanja (predavanje o Domovinskom ratu, o Bitki za Vukovar te vrlo poučno predavanje o opasnostima zaostalih mina i ostalih eksplozivnih sredstava). Na samome kraju terenske nastave učenici su sudjelovali u Školi mira nakon koje slijedi kratki i dinamičan kviz koji uključuje sve ono što su učenici vidjeli, poslušali, upili tijekom dva dana. Naši su učenici pokazali da su bili zainteresirani, pažljivi i aktivni slušači, što je rezultiralo trećim mjestom na kvizu. No, puno važniji od ovoga pukoga nabrajanja lokaliteta koje smo posjetili, predavanja i raznih činjenica jest učenički doživljaj onoga što su vidjeli, čuli, osjetili. Stoga vam u nastavku donosimo radove naših osmaša iz kojih se može iščitati njihov doživljaj ove terenske nastave: Bili smo u Vukovaru Ovoga smo tjedna posjetili grad Vukovar, Grad heroj. Najprije smo posjetili Muzej grada Vukovara pa zatim Muzej vučedolske kulture. Nakon obilaska muzeja i ostalih znamenitosti grada uputili smo se na predavanje o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar. Puno smo naučili o Blagi Zadri i njegovom zamjeniku Marku Babiću, tužnoj sudbini 12 hrvatskih redarstvenika, Krvavom Uskrsu i događaju na Plitvicama. Također smo bili upoznati s tijekom odvijanja rata i obrani naše domovine. Usprkos malom broju dobrovoljaca i nepotpunoj opremi vojnika, Hrvatska je ostvarila svoj cilj, a to je bila sloboda. Naše je neprijatelje vodila želja za veličinom i moći, a naše branitelje ljubav prema Hrvatskoj. Ljubav je jedini razlog zbog kojeg su se borili i trpjeli kako bi hrvatski narod slobodno i ponosno šetao svojom domovinom. Vjerujem da su muka, bol i patnja cijena slobode. Također smo posjetili bijeli križ na obali Dunava i 3D most. Sljedećeg smo dana posjetili vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje i Ovčaru, mjesta natopljenim krvlju i mukama nedužnih ljudi koji su voljeli svoju domovinu. Vukovarska je bolnica mjesto gdje su mnogi pronašli spas, ili su barem tako mislili, a drugi su ondje proveli svoje posljednje sate. Mnoge su žene ondje i rađale, a život ranije rođene djece spasio je inkubator. Najveća bomba, koja teži 250 kilograma, bačena je na bolnicu, probila nekoliko katova i bolesniku pala između nogu. Nasreću, nije eksplodirala. Memorijalno groblje sadrži 254 bijela križa koje označavaju broj žrtava. Dva su križa odvojena, a prikazuju najmlađu i najstariju žrtvu. Najmlađa je žrtva bila beba stara 6 mjeseci, a najstarija je bila starica stara 104 godine. Ovčara je masovna grobnica. Na prostoru Slavonije pronađeno je 55 masovnih grobnica. Masovnom grobnicom smatra se grobnica koja broji više od 8 žrtava. Na Ovčaru je dovezeno 6 autobusa ranjenika i branitelja iz bolnice. Za šestim se autobusom još uvijek traga. Ovčara broji oko 250 žrtava. Među njima je bila starica u 78. godini života i trudnica Ružica Markobašić koja je bila u 6. mjesecu trudnoće. Jedina osoba koja je uspjela pobjeći je uhvaćena i odvezena u logor gdje su je i ubili. Također smo bili na Trpinjskoj cesti koja se još naziva Groblje tenkova. Uz Vukovar me veže puno sjećanja i dojmova, ali će mi u sjećanju ostati Ovčara i vukovarska bolnica. Na prostoru Vukovara i ostalih dijelova Hrvatske počinjeno je mnogo ratnih zločina. Ljubav prema domovini pobijedila je sve muke i boli i pomogla u ostvarenju slobode Hrvata. Na mjestu bola niknut će cvijeće i nikad Hrvati zaboravit' neće. Anita Smolčić, VIII. r.
Posjet Vukovaru Bili smo u Vukovaru. U ta dva dana slušali smo priče o hrabrim domoljubima koji su bili nadjačani 20:1, ali nisu odustajali od svoje domovine, svoga grada. Posebno su me se dojmile priče o Blagi Zadri i Marku Babiću. Blago Zadro, Bogom dan general, sve je vojnike smatrao svojim sinovima i tako im davao snagu kao pravi vođa. U to vrijeme nije bilo dovoljno pancirki, a on je, umjesto da je pancirku uzeo za sebe, rekao da ju, ako nema za njegove sinove, onda ni on neće nositi. Tako je i poginuo na bojištu, bez pancirke, bez skloništa, bez prave opreme, bez pravog oružja, samo s ljubavlju prema svojoj domovini. Zamjenik Blage Zadre, Marko Babić, impresionirao me time što je sam uništio 14 tenkova. Isprva sam mislio, pa nije baš bilo toliko teško, sigurno su pucali izdaleka na sigurnom, ali onda sam čuo da su pucali 100-200 m udaljeni od tenkova. Jedan promašaj i gotovo je. Drugog smo dana išli u bolnicu, a zatim na Ovčaru. U vukovarskoj je bolnici sve bilo rekonstruirano, osjećao sam jezu kada sam prolazio kroz sobe, kao da sam proživio patnju tih ljudi, iako to nikad neću zaista osjetiti. Zavidio sam na hrabrosti i odlučnosti doktora da pomognu ljudima iako je i njima samima bila potrebna pomoć. Na Ovčari sam, iako sam već dio toga znao, opet bio potresen groznim stvarima koje je učinila JNA. Šestog autobusa još uvijek nema…
Robert Levaković, 8. b |
| Osnovna škola Ivane Brlić Mažuranić Rokovci-Andrijaševci |
I ove školske godine svi su učenici osmih razreda u Republici Hrvatskoj sudjelovali u projektu „Posjet osmih razreda Vukovaru“.