Polazak je bio u 15 h ispred škole. Svi smo s nestrpljenjem čekali autobus. Kada je prijevoz stigao, krenuli smo. Morali smo biti svečano odjeveni, što je nekim predstavljalo problem, pogotovo dečkima, ali nitko se na kraju nije žalio. Prije početka opere razgledavali smo Osijek: katedralu, neke od znamenitosti, slikali se, šetali… Vjerojatno najdraži dio mnogim učenicima bio je kada smo ušli u McDonald's. Tamo smo se zadržali otprilike pola sata, a onda krenuli prema kazalištu. Kada smo ušli u hodnik, sve je bilo veliko i svečano. Većinom je sav namještaj bio prekriven crvenim baršunom, a na zidovima zlatni detalji. Hostese u crvenim sakoima su nas ljubazno dočekale. Kapute, jakne i ostalo trebalo je odložiti u garderobi u kojoj se predaju stvari hostesama, a one daju broj jakne, kaputa i slično. Broj nikako ne smijete izgubiti ili zaboraviti! Nakon toga krenuli smo prema kazališnoj dvorani na čijem smo se putu malo pogubili te završili na gornjem katu koji je bio predivan! Mislim da je taj dio cijelog kazališta „najbogatiji“! Bio je sav u zlatu, zavjese na prozorima crvene i prostirale se do poda. Dok smo se tako divili, čovjek koji je pregledavao karte za taj kat, odnosno VIP ložu, pitao nas je imamo li ulaznice. Tada smo shvatili da smo se izgubili, no na svu sreću, jedna od hostesa pokazala nam je put do dvorane. Do vrata dvorane stajala je još jedna hostesa koja nam je pružila kartu i rekla: „Sjednite na mjesta koja nisu rezervirana!“ Svima nam je bilo odlično što smo mogli sjediti gdje želimo i s kim želimo. Kada smo ušli u dvoranu, sve je bilo lijepo i otmjeno. Zidovi sa zlatnim detaljima, sjedala prekrivena crvenim, na balkonu svečane stolice, reflektori, ogromni crveni zastor na pozornici…sve je bilo predivno! U dvorani je bilo i nekoliko hostesa koje su pravile red i smirivale one nemirne učenike, a takvih je bilo, naravno ne naših učenika, nego srednjoškolaca koji su također došli gledati Čarobnu frulu. Kada smo se svi smjestili i reflektori se ugasili, bili smo upozoreni kako moramo isključiti mobitele i nikako ne smijemo snimati operu dok traje. Tako smo i učinili… Orkestar je počeo svirati. Na scenu je izašao glavni junak princ Tamino koji spašava princezu Paminu, zatim i Tri dame- sluge Kraljice noći- Paminine zle majke. Svi smo bili zapanjeni slušajući ih. Opera je bila na njemačkom jeziku, a iznad pozornice titrao je prijevod na hrvatskom. Mnogima se to nije svidjelo, no meni nije smetalo jer je opera bila fantastična. Mislim da smo svi s nestrpljenjem čekali ariju Kraljice noći- najljepši dio opere Čarobna frula. Svi smo se ježili dok je izvodila ariju, iako je pogriješila dva- tri tona, sve ostalo je bilo savršeno izvedeno! Papageno- veseljak koji lovi ptice i pomaže princu Taminu, sve je oduševio pa smo ga nagradili i najglasnijim pljeskom na kraju. Stvarno je bio odličan. Zapravo, svi su bili odlični. Svi su odlično izveli ovu operu. Možete samo zamisliti kako je teško pjevati tako glasno dva sata i zapamtiti sav taj tekst. Opera je imala dva čina i pauzu od petnaest minuta. Za to vrijeme mogli smo malo odmoriti, obaviti tel. pozive, razgovarati, pogledati kako izgleda orkestar… Tijekom opere, naravno, ne smijete pričati pa je pauza odlično vrijeme za razgovor. Nakon pauze opera se nastavila, i nekako je brzo završila, možda zato što mi se jako svidjela. Sve je bilo odlično: izvedba, kostimi, scena, pjevači/glumci…a ponajviše Papageno! Na kraju smo izvođače nagradili gromoglasnim pljeskom i izašli iz dvorane. Nastavnica Tihana nam je zahvalila jer smo tijekom predstave bili mirni, a mi njoj zahvaljujemo što nam je pružila priliku koja se rijetko pruža u svakodnevici!

                                                                                                              Iva Bilen, 8.a

Više fotografija pogledajte u galeriji.